Sigma 56mm f/1.4 DC DN Contemporary (MFT)

Opis

Za početnika

Sigma 56mm F1.4 DC DN Contemporary svijetli je objektiv s jednom, nepromjenjivom žarišnom duljinom. Ovo je inačica za Micro Four Thirds bajunet, dakle za Panasonicove aparate iz Lumix G obitelji i za tijela OM Systema, ranije Olympusa.

Važno je odmah reći jednu stvar. Micro Four Thirds senzor je manji od APS-C senzora, pa isti objektiv ovdje daje uži kadar nego na Sonyju ili Fujifilmu. Kut snimanja iznosi 21,9 stupnjeva, što odgovara objektivu od otprilike 110 mm na punom formatu. To više nije klasičan portretni objektiv, nego kratki teleobjektiv.

U praksi to znači da za portret morate stajati dalje nego što biste očekivali, ali zauzvrat dobivate vrlo čisto odvajanje osobe od pozadine, izgled koji je na malom senzoru inače teško postići. Objektiv je odličan i za detalje, za snimanje s pozornice i za kazalište.

Otvor f/1.4 propušta mnogo svjetla, što je na manjem senzoru dvostruko korisno jer pomalo nadoknađuje njegovu slabiju podnošljivost na visoke osjetljivosti.

Što ovaj objektiv ne može: ne približava se predmetu, jer najbliže izoštrava tek na 50 cm, što je uz ovako uzak kut osjetno ograničenje. Nema ni vlastitu stabilizaciju slike, ali je gotovo svako novije MFT tijelo ima u senzoru.

Što još trebate: navojni filtri idu u promjeru 55 mm, sjenilo dolazi u kutiji.

Za naprednog

Oznaka C018 govori da je objektiv predstavljen 2018. godine. Zajedno s modelima 16mm F1.4 DC DN i 30mm F1.4 DC DN čini Sigminu trojku svijetlih objektiva izvorno zamišljenu za APS-C: široki, standardni i portretni. Unutar te trojke 56mm je najdulji član i onaj koji je u testovima najčešće hvaljen kao optički najbolji.

Na Micro Four Thirds sustavu računica se mijenja. Sigma objektiv i dalje službeno vodi kao APS-C model, jer je krug slike računat za taj format, ali MFT senzor je manji, pa se koristi samo središnji dio tog kruga. Posljedica je uzak kut od 21,9 stupnjeva, dok isti objektiv na Sonyju ili Fujifilmu daje 28,5 stupnjeva, a na Canonu 26,9. U ekvivalentu punog formata to znači pomak s otprilike 85 mm na otprilike 110 mm. Cijela se trojka time pomiče: 16mm postaje umjereno širok umjesto vrlo širok, 30mm postaje kratki portretni, a 56mm kratki teleobjektiv. Tko na MFT sustavu traži klasični portretni doseg, vjerojatno želi 30mm, a ne 56mm.

Druga posljedica je da objektiv ne iskorištava sav krug slike koji stvara, pa se lošije osobine ruba optičke sheme jednostavno ne vide. U praksi to znači vrlo ujednačenu oštrinu preko cijelog kadra, uz cijenu koju plaćate u veličini i masi većoj nego što bi za MFT bilo nužno.

Optička shema je neobično štedljiva: 10 leća u samo 6 skupina. Blenda ima 9 zaobljenih lamela i zatvara se do f/16. Najbliža udaljenost izoštravanja je 50 cm uz povećanje 1:7,4, a navoj za filtar je 55 mm.

Dimenzije i masa. Micro Four Thirds inačica mjeri 66,5 mm u promjeru i 58,1 mm u duljini, a masa je 256 g. To je najlakša od svih sedam inačica ovog objektiva: Canon EF-M, Fujifilm X i Sony E imaju po 280 g, L 285 g, Canon RF 290 g, a Nikon Z 295 g. Razlika dolazi iz plitkijeg bajuneta MFT sustava. U našoj je bazi upisano 280 g, što za ovu inačicu nije točno.

Poznata ograničenja. Najbliža udaljenost od 50 cm uz uzak kut znači da će predmet u kadru ostati malen; omjer povećanja je 1:7,4, a na manjem senzoru to u praksi izgleda nešto bolje, ali ni blizu makro razini. Nema optičke stabilizacije, no većina Panasonicovih i OM Systemovih tijela ima vrlo dobru stabilizaciju u senzoru, pa je to ovdje manji problem nego na drugim sustavima. Nema prstena blende. Pri f/1.4 dubinska oštrina je plitka i traži izoštravanje na oko. Vrijedi provjeriti i kako se objektiv ponaša s prepoznavanjem lica na starijim Panasonicovim tijelima, jer Sigmina bezrefleksna optika na MFT sustavu nije uvijek jednako brza kao domaća.

Opis prema materijalima proizvođača, prilagodio Cahayabox.