Panasonic GH-5S

Opis

Za početnika

Panasonic LUMIX GH-5S je fotoaparat bez zrcala iz 2018. godine s bajunetom Micro Four Thirds. Tijelo teži 660 grama i mjeri 138,5 x 98,1 x 87,4 mm, a kućište je brtvljeno protiv prašine i vlage.

Prvo što zbuni kod ovog modela je broj piksela. Senzor ima samo 10,28 milijuna piksela, dakle manje nego gotovo svaki drugi aparat u ovoj ponudi. To nije greška nego namjera. Manje piksela na istoj površini senzora znači veće pojedinačne piksele, a veći pikseli bolje podnose mrak. Gornji ISO je zato 51200, jednako kao na tijelima punog kadra u ovoj ponudi, iako je senzor osjetno manji.

GH-5S je prije svega kamera za video. Snima 4K pri 60 slika u sekundi u 10 bitova, ima profil V-Log L, ulaz za mikrofon i izlaz za slušalice, okretni ekran i dva utora za kartice SD UHS-II. Najvažnije, snimanje nije vremenski ograničeno, pa se može snimati koncert, predavanje ili intervju u jednom komadu.

Što ne može. Nema stabilizacije u tijelu, dakle treba stativ, gimbal ili stabilizirani objektiv. Serija je 12 slika u sekundi, izoštravanje ima 225 točaka i ne prepoznaje motiv, pa za brzi sport i ptice postoje bolji izbori. Zapisa raw za video u aparatu nema. Model je iz 2018. i Panasonic ga je povukao s europskih stranica, pa se prodaje kao stariji uređaj.

Što vam još treba: objektiv s bajunetom Micro Four Thirds, kartice SD UHS-II i rezervna baterija DMW-BLF19. Za snimanje iz ruke računajte i na stabilizaciju izvan aparata.

Za naprednog

LUMIX GH-5S je Panasonicova inačica modela GH5 okrenuta snimanju, predstavljena 2018. godine. Format senzora je Micro Four Thirds, tijelo teži 660 grama, mjeri 138,5 x 98,1 x 87,4 mm i brtvljeno je. To je jedino Panasonicovo tijelo u ovoj ponudi, pa se usporedbe rade s tijelima drugih marki.

Cijela zamisao modela stane u jedan podatak: 10,28 milijuna piksela. Umjesto da se ide na više rezolucije, Panasonic je smanjio broj piksela kako bi svaki bio veći i kako bi tijelo bolje radilo u mraku. Rezultat je gornji ISO od 51200 na senzoru formata Micro Four Thirds, isto što u ovoj ponudi nude Canon EOS R5 Mark II i Sony Alpha a9 II, oba punog kadra. Cijena te odluke je očita kod fotografije. Deset megapiksela znači malo prostora za rezanje kadra i skromne ispise, pa GH-5S nije tijelo za pejzaž ni za studijski portret.

Za video slika je drukčija. Snima 4K pri 60 slika u sekundi, u 10 bitova, s profilom V-Log L. Ima ulaz za mikrofon i izlaz za slušalice, pa se zvuk prati tijekom snimanja, ali priključka XLR nema. Ključna stavka je ograničenje snimke, kojeg nema. U bazi je taj podatak zapisan kao nula minuta, dakle snimanje traje dok ima baterije, kartice i temperature. U ovoj ponudi to dijeli još samo sa Sigmom fp i Sonyjem Alpha a7 IV, dok su Canon EOS R5 Mark II i Fujifilm X-H2S ograničeni na 120 odnosno 240 minuta.

Prema Fujifilmu X-H2S, koji je u ovoj ponudi najbliži po namjeni, GH-5S gubi gotovo po svim novijim mjerilima. Fujifilm ima 26,2 megapiksela prema 10,28, seriju od 40 slika u sekundi prema 12, izoštravanje s 425 točaka i prepoznavanjem motiva prema 225 točaka bez prepoznavanja, stabilizaciju u tijelu do 7 koraka koje GH-5S uopće nema, video 6K prema 4K i tražilo od 5.760.000 točaka prema 3.680.000. GH-5S uzvraća samo na dva mjesta, a oba su bitna za rad u mraku i u dugim snimkama: gornji ISO 51200 prema 12800 i snimanje bez vremenskog ograničenja.

Prema Sigmi fp, drugom tijelu iz iste generacije koje cilja na snimatelje, podjela je drukčija. Sigma ima senzor punog kadra i 24,6 megapiksela, 12 bitova i zapis raw u aparat, dok GH-5S ima 10 bitova i taj zapis nema. S druge strane, GH-5S ima okretni ekran prema Sigminom fiksnom, tražilo od 3.680.000 točaka kojeg Sigma uopće nema, dva utora za kartice prema jednom, izlaz za slušalice kojeg Sigma nema i dvostruko viši gornji ISO, 51200 prema 25600. Oba tijela snimaju bez vremenskog ograničenja i ni jedno nema stabilizaciju u tijelu.

Nedostatak stabilizacije u tijelu je odluka koja se u praksi najviše osjeti. Panasonic je kod ostalih modela poznat po dobroj stabilizaciji, a ovdje je nema, pa snimanje iz ruke traži stabilizirani objektiv, gimbal ili stativ. Uz to, baterija DMW-BLF19 daje oko 440 snimaka, a dva utora za kartice SD UHS-II znače da vanjski snimač nije obavezan za dugi rad.

Poznate granice:

• Samo 10,28 megapiksela, dakle malo prostora za rezanje kadra i veće ispise.
• Nema stabilizacije u tijelu, treba je rješavati objektivom ili opremom.
• Izoštravanje ima 225 točaka i ne prepoznaje motiv, pa brzi sport nije njegov teren.
• Serija je 12 slika u sekundi, najsporija među tijelima ove klase u ponudi.
• Nema zapisa raw za video u aparatu ni priključka XLR.
• Model je iz 2018. i povučen je s europskih Panasonicovih stranica.

Zaključno, GH-5S je uski alat, a ne svestrano tijelo. Ako snimate u slabom svjetlu, dugo i s vanjskom stabilizacijom, radi posao koji noviji i skuplji aparati ne rade bolje. Ako vam treba fotografija s prostorom za obradu, brzo izoštravanje ili snimanje iz ruke, gotovo svaki drugi aparat u ovoj ponudi je bolji izbor.

Opis prema materijalima proizvođača, prilagodio Cahayabox.