Sigma 50mm f/1.2 DG DN Art (L)

Opis

Za početnika

Sigma 50mm f/1.2 DG DN Art je svijetli fiksni objektiv normalne žarišne duljine za puni kadar s bajunetom L. Taj bajunet nose Sigmina tijela fp i BF, Panasonicova serija Lumix S i Leicine kamere SL, pa objektiv na njih ide izravno, bez adaptera.

Pedesetica je klasična školska žarišna duljina jer njezin kut od 46,8 stupnja najviše nalikuje onome kako čovjek gleda na svijet oko sebe. Služi za portret, ulicu, događanja i sve one situacije u kojima nema dovoljno svjetla, a bljeskalica ne dolazi u obzir.

Otvor f/1.2 poznat je po dvije stvari: propušta vrlo mnogo svjetla i pozadinu razmazuje u meku plohu bez oblika. Cijena toga je masa. Objektiv je 81 x 108,8 mm i teži 745 grama, dakle osjetno je teži od jeftinije pedesetice, ali se i dalje nosi cijeli dan bez stativa i bez posebnog nosača.

Na tubusu se otvor bira prstenom, pa se ne mora tražiti po izborniku tijela. Navoj za filtar je 72 mm. Uz objektiv dolaze blenda i oba poklopca, pa je jedino što još vrijedi kupiti zaštitni ili polarizacijski filtar tog promjera.

Za naprednog

Optička shema ima 17 elemenata u 12 skupina, među njima četiri asferične leće. Zaslon je neuobičajen po tome što ima trinaest lamela, dvije više nego što je kod Sigme uobičajeno, pa krug neizoštrenog svjetla ostaje okrugao i onda kada se objektiv pritvori na f/2 ili f/2.8. Zatvara se do f/16.

Otvor f/1.2 daje otprilike dvije trećine zaslonke više svjetla od f/1.4 i punu zaslonku više od f/1.8. U praksi to znači niži ISO u dvorani ili kraću ekspoziciju na istoj osjetljivosti. Druga posljedica je vrlo plitka dubinska oštrina: kod portreta na dva metra izoštreno područje mjeri se centimetrima, pa izbor točke fokusa postaje odluka, a ne sitnica.

Razlika prema izvedbi za Sony E svodi se na kućište. Izvedba za L duga je 108,8 mm i teži 745 grama, Sonyjeva je 110,8 mm i 740 grama, jer je taj bajunet plići pa je tubus produljen za dva milimetra. Optika, otvor, najmanja udaljenost izoštravanja i pribor su kod obje izvedbe isti, pa je izbor pitanje tijela koje već imate.

Objektiv nema vlastitu stabilizaciju, što je kod svijetlih fiksnih objektiva pravilo, a ne propust. Na tijelima s pomičnim senzorom taj posao obavlja tijelo, a na onima bez njega treba paziti na vrijeme ekspozicije. Kućište je brtvljeno protiv prašine i prskanja, a prednja leća ima premaz koji odbija vodu i masnoću.

Upravljanje je bogatije nego kod većine pedesetica. Na tubusu su prsten zaslona s bravicom i sklopka kojom se otvor prebacuje iz stupnjevanog u glatki hod, što je namijenjeno snimanju videa gdje se škljocanje prstena čuje u zvučnom zapisu. Tu je i tipka AFL koju se u izborniku tijela može prebaciti na drugu funkciju.

Prema Sigminoj vlastitoj pedesetici s otvorom f/1.4 iz iste serije, ova je krupnija i teža, a dobitak u svjetlu iznosi dvije trećine zaslonke. Tko fotografira uglavnom po danu i uz stalno svjetlo, tu razliku neće uvijek osjetiti. Tko radi u dvoranama, na vjenčanjima i po mraku, ista ta razlika je razlog kupnje.

Granice su predvidljive. Najbliža udaljenost izoštravanja je 40 cm, a najveće povećanje 1:6,2, dakle bliže od toga treba drugi objektiv. Masa od 745 grama na laganom tijelu poremeti ravnotežu sklopa. Uz objektiv dolaze blenda LH782-03, prednji poklopac LCF-72mm III i stražnji poklopac LCR II, a navoj za filtar je 72 mm.

Opis prema materijalima proizvođača, prilagodio Cahayabox.