Sigma 105mm f/2.8 DG DN Macro Art (L)

Opis

Za početnika

Sigma 105mm f/2.8 DG DN Macro Art makro je objektiv nepromjenjive žarišne duljine za bezrefleksne fotoaparate punog formata. Ova izvedba ima bajunet L, pa ide na tijela Panasonica Lumix S, Leice SL i Sigme.

Makro objektiv je onaj koji izoštrava toliko blizu da predmet na senzoru bude jednako velik kao u stvarnosti. Taj omjer 1:1 ovaj model postiže, i to je ono po čemu se razlikuje od običnog objektiva koji samo ima oznaku blizinskog snimanja.

Za što se koristi. Sitni predmeti: nakit, kukci, cvijeće, kapljice, tekstura tkanine, sastojci u kuhinji, dijelovi opreme. Uz to je 105 mm ugodna žarišna duljina za portret, pa objektiv ima i drugu službu za koju ga mnogi kupuju.

Zašto baš 105 mm, a ne kraći makro. Zato što ti dulja žarišna duljina dopušta da do istog povećanja dođeš s veće udaljenosti. Kukac ne pobjegne, a tijelo fotoaparata i tvoja ruka ne bacaju sjenu na predmet. Najbliže izoštravaš na 29,5 cm, mjereno od senzora.

Što treba znati prije kupnje. Pri najvećem povećanju dubinska oštrina je vrlo plitka, često tanja od milimetra, pa i najmanje njihanje ruke izbaci predmet iz oštrine. Zato se makro fotografija gotovo uvijek radi sa stativa, a često i uz dodatno svjetlo, jer se blenda mora zatvoriti. Objektiv nema vlastitu stabilizaciju slike.

Navoj za filtar je 62 mm. Tijelo je otporno na prašinu i prskanje, bajunet je od mjedi, a u kompletu su sjenilo, torbica i oba poklopca.

Na tijelu ima i sklopku koja ograničava područje izoštravanja. To je sitnica koja u makro radu mnogo znači, jer objektiv onda ne traži izoštrenje kroz cijeli raspon svaki put kad promaši.

Izvedba za L duga je 133,6 mm i teška 715 g, dakle nije sitna, ali je na većim tijelima punog formata dobro uravnotežena.

Za naprednog

Sigma 105mm f/2.8 DG DN Macro Art makro je objektiv računat za bezrefleksni sustav, s omjerom povećanja 1:1 i žarišnom duljinom koja ga čini upotrebljivim i za portret. Ova izvedba nosi bajunet L i radi na tijelima Panasonica Lumix S, Leice SL i Sigme; istovjetna izvedba postoji i za Sony E. Izvedba za L duga je 133,6 mm i teška 715 g, ona za Sony E 135,6 mm i 710 g. Promjer tijela je u oba slučaja 74 mm.

Optika ima 17 leća u 12 skupina, kut slike je 23,3 stupnja, blenda ima devet zaobljenih lamela, a raspon otvora seže do f/22. Najmanja udaljenost izoštravanja je 29,5 cm, najveće povećanje 1:1, a navoj za filtar 62 mm.

Za razliku od većine makro objektiva srednje žarišne duljine, ovaj je dobio punu opremu linije Art. Na tijelu se nalaze sklopka za odabir načina izoštravanja, sklopka za ograničavanje područja izoštravanja, prilagodljiva tipka AFL i prsten blende sa sklopkom koja isključuje njegovo škljocanje. Ograničavanje područja izoštravanja kod makro objektiva nije ukras: raspon od beskonačnosti do omjera 1:1 toliko je dug da automatika bez tog ograničenja gubi mnogo vremena kad jednom promaši.

Bajunet je od mjedi, a tijelo ima brtvljenje protiv prašine i prskanja. Sigma i ovdje izričito upozorava da to nije vodootpornost i da voda u unutrašnjosti obično znači nepopravljiv kvar, što kod makro rada u travi i rosi nije teoretska opasnost.

Praktična ograničenja kod omjera 1:1 vrijedi razumjeti prije kupnje. Prvo, dubinska oštrina pri punom povećanju mjeri se u desetinkama milimetra, pa se ozbiljan rad gotovo uvijek svodi na stativ i na spajanje više snimaka izoštrenih na različitim ravninama. Drugo, pri najbližem izoštravanju stvarna količina svjetla koja dođe do senzora manja je nego što oznaka f/2.8 sugerira, što je svojstvo svakog makro objektiva, a ne mana ovoga. Treće, automatsko izoštravanje pri najvećim povećanjima je nepouzdano kod svih makro objektiva i tada se prelazi na ručno izoštravanje ili pomicanje cijelog fotoaparata na kliznoj vodilici.

U drugoj službi, kao portretni objektiv, 105 mm i blenda f/2.8 daju mirnu perspektivu i dovoljno razmućenu pozadinu, uz devet zaobljenih lamela koje svjetlosne točke drže okruglima. Tu je jedini nedostatak masa, jer je objektiv osjetno teži od običnog portretnog modela iste žarišne duljine.

Optičke stabilizacije nema, pa se na tijelima bez stabilizacije senzora treba osloniti na stativ ili na kraća vremena ekspozicije. Kod makro rada ni stabilizacija senzora ne pomaže mnogo, jer se pri velikim povećanjima problemom pokazuje pomak fotoaparata naprijed i natrag, a ne njegov nagib.

Opis prema materijalima proizvođača, prilagodio Cahayabox.