Nikon Z DX 50-250mm f/4.5-6.3 VR

Opis

Za početnika

Nikon Z DX 50-250mm f/4.5-6.3 VR telefoto je zum objektiv za Nikonove bezrcalne fotoaparate s bajunetom Nikon Z i senzorom formata DX, odnosno APS-C. Namijenjen je svemu što je predaleko za standardni zum iz kompleta, pa ga uzimaju za sport na igralištu, životinje u prirodi, portrete s izraženo mekanom pozadinom i detalje krajolika koje treba izdvojiti iz šire scene.

Raspon od 50 do 250 mm pokriva put od blagog telefota do pravog dugog dosega. Najveći otvor blende kreće se od f/4.5 na kraćem kraju do f/6.3 na dugom kraju, pa je objektiv prije svega namijenjen radu po dobrom svjetlu. Ugrađena je stabilizacija slike, koja pomaže pri snimanju iz ruke na dugim žarišnim duljinama.

Objektiv je uvlačiv. U spremljenom stanju ima promjer oko 74 mm i duljinu oko 110 mm, a masa mu je približno 405 g, pa se lako nosi uz manja tijela serije Z. Navoj za filtre je 62 mm.

Za uporabu ne treba ništa dodatno, jer se izravno postavlja na bajunet Nikon Z. U kompletu su prednji poklopac LC-62B i stražnji poklopac LF-N1, a sjenilo se kupuje odvojeno.

Za naprednog

Unutar ove skupine Nikonovih DX zumova, Z DX 50-250mm f/4.5-6.3 VR nastavak je onoga gdje standardni Z DX 16-50mm f/3.5-6.3 VR staje. Šesnaest leća u dvanaest skupina, među njima jedna ED, drži kromatske pogreške pod nadzorom na dugom kraju, gdje se one inače najlakše pokazuju. Prsten zuma nosi oznake na pet međupoložaja, pa je lako vratiti se na isti kadar.

Otvor blende od f/4.5 do f/6.3 u praksi diktira način rada. Na dugom kraju i f/6.3 za zamrzavanje pokreta treba kratka ekspozicija, a to gotovo uvijek povlači podizanje osjetljivosti. Na dnevnom svjetlu to nije problem, u dvorani ili u sumrak jest, i to je glavna granica ovog objektiva. S druge strane, dugačka žarišna duljina sama po sebi dovoljno odvaja motiv od pozadine, pa mekana pozadina ne ovisi o svijetlom otvoru. Treba računati i na to da se najveći otvor zatvara postupno, pa se ekspozicija mijenja tijekom zumiranja.

Stabilizacija radi pomicanjem optičke skupine pomoću zvučnih zavojnica. To je ovdje bitnije nego kod širokokutnih modela, jer se na dugom kraju svako podrhtavanje ruke višestruko povećava. Tijela serije Z koja imaju stabilizaciju senzora surađuju s objektivom, a na tijelima bez nje stabilizacija u objektivu ostaje jedina obrana. Izoštravanje je unutarnje, pa se prednja leća ne okreće i ne izlazi iz kućišta.

Najmanja udaljenost izoštravanja mijenja se s položajem zuma, od 0,5 m na kraćem kraju do 1,0 m na dugom kraju, mjereno od ravnine senzora. Najveći omjer povećanja iznosi 0,23x, dakle objektiv prilazi blizu, ali nije makro i ne natječe se s modelima poput Z MC 35mm f/1.7 DX.

Blenda ima sedam lamela sa zaobljenim otvorom, pa zamućene točkice svjetla ostaju okrugle dok je blenda otvorena, a na zatvorenijim vrijednostima oko izvora svjetla pojavljuje se zvjezdasti uzorak.

Poznate granice, osim otvora, jesu i uvlačivo kućište koje prije snimanja treba otključati, te navoj za filtre od 62 mm, koji se razlikuje od 46 mm na standardnom DX zumu, pa se filtri ne mogu dijeliti između ta dva objektiva bez redukcije.

Opis prema materijalima proizvođača, prilagodio Cahayabox.