Laowa 90mm f/2.8 2x Ultra-Makro APO (Sony E)

Opis

Za početnika

Laowa 90mm f/2.8 2x Ultra Makro APO u izvedbi za Sony E postavlja se izravno na bezrefleksna tijela tog sustava. Model postoji samo u bezrefleksnim izvedbama, a Sony E je među njima sustav s najviše tijela na kojima objektiv može zaživjeti.

Povećanje je dvostruko, dakle omjer 2:1. Predmet se na senzor projicira dvaput veći nego što je u stvarnosti, što je dvostruko više od onoga što daje klasični makro objektiv omjera 1:1.

Izdvaja ga trinaest listića blende. To je neobično velik broj i daje vrlo okrugao neoštri dio slike, zbog čega se ovaj objektiv koristi i kao portretni, a ne samo kao makro. Kod objektiva s ovako velikim povećanjem to je rijetkost.

Sve je ručno: bez autofokusa, bez stabilizacije u objektivu i bez elektronske veze s tijelom. Blendu postavljate prstenom, a uz snimku ne ostaje zapis o objektivu. Izoštrava se pomicanjem cijelog fotoaparata prema predmetu, najčešće po makro klizaču, pa autofokus ovdje ionako ne bi radio.

U odnosu na stotku iz iste obitelji ovaj je kraći i lakši te izoštrava bliže, ali mu je radna udaljenost manja, pa lakše baca vlastitu sjenu na predmet i lakše uplaši kukca. Objektiv pokriva puni kadar. Oznaka APO označava apokromatsku korekciju koja uklanja obojane rubove oko kontrastnih prijelaza.

Za naprednog

Za sustav Sony E ovaj je objektiv zanimljiv jer pokriva dvije uloge odjednom. Kao makro daje povećanje kakvo tvornički objektivi tog sustava ne nude, a zbog trinaest listića blende služi i kao portretni objektiv. Kupac koji ne želi dva odvojena objektiva time dobiva razuman kompromis, uz jasnu cijenu u obliku potpuno ručnog rada.

Optička shema broji trinaest elemenata u deset skupina, otvor se kreće od f/2.8 do f/22, kut gledanja iznosi 27°, a najbliža udaljenost izoštravanja je 20,5 cm. Pokrivenost je puni kadar, masa 619 g, mjere 120 x 74 mm, promjer filtra 67 mm, a jamstvo traje 12 mjeseci.

Prema stotki iz iste obitelji ova je kraća i lakša, 619 g naspram 638 g, i izoštrava bliže, na 20,5 cm umjesto na 24,7 cm. Bliže izoštravanje ujedno znači manju radnu udaljenost, pa objektiv lakše zaklanja svjetlo i lakše uplaši kukca. U studiju se ta razlika ne osjeti, na terenu se osjeti odmah.

Trinaest listića drži otvor gotovo okruglim kroz cijeli raspon, pa svijetle točke u neoštrom dijelu ostaju okrugle i kad je blenda zatvorena. Na velikom povećanju te točke brzo postanu velike, pa se oblik otvora jasno vidi. To je jedini model u ovoj obitelji kod kojeg se o neoštrom dijelu slike uopće vrijedi ozbiljno raspravljati.

Dubinska oštrina pri omjeru dva prema jedan mjeri se milimetrima, a često i desetinkama milimetra. Zatvaranje blende širi pojas oštrine, ali difrakcija ubrzo počinje jesti sitne detalje. Slaganje oštrine iz niza snimaka zato je uobičajen postupak: fotoaparat se pomiče po klizaču u sitnim koracima, a snimke se spajaju u jednu sliku s punom dubinom.

Rasvjeta je kod ovog posla veći problem od oštrine. Radna udaljenost je mala i objektiv često sam baca sjenu na predmet, pa su prstenasta ili dvostruka bljeskalica dio osnovne postave.

Tijela ovog sustava razmjerno su malena, a objektiv nije lagan, pa težište postave pada ispred oslonca na stativu. Kratki nosač koji objektiv pomiče unatrag osjetno smiruje cjelinu i skraćuje titranje nakon svakog pomaka po klizaču, a upravo to titranje najčešće upropasti niz snimaka za slaganje oštrine.

Elektronske veze nema, pa stabilizaciji senzora treba ručno upisati žarišnu duljinu ako tijelo to dopušta. Bez toga ispravak radi s pogrešnom pretpostavkom. Stativ ili makro klizač nisu preporuka nego uvjet, osim uz bljeskalicu čiji kratki bljesak zamrzava pomak.

Za kadriranje prije snimanja prsten za izoštravanje ostaje koristan jer njime brzo nađete približnu ravninu oštrine. Kad je predmet u kadru, dalji posao preuzima klizač, a prsten se više ne dira kako se povećanje ne bi mijenjalo između snimaka u nizu.

Opis prema materijalima proizvođača, prilagodio Cahayabox.