Laowa 90mm f/2.8 2x Ultra-Makro APO (L)

Opis

Za početnika

Laowa 90mm f/2.8 2x Ultra Makro APO u izvedbi za bajunet L radi na tijelima triju proizvođača koji taj bajunet dijele, dakle na Leici, Panasonicu i Sigmi. Budući da ovaj model postoji samo u bezrefleksnim izvedbama, bajunet L mu odgovara jer je i sam bezrefleksni standard.

Povećanje je dvostruko, dakle omjer 2:1. Predmet se na senzor projicira dvaput veći nego što je u stvarnosti, što je dvostruko više od onoga što daje klasični makro objektiv omjera 1:1.

Ono što ovaj model izdvaja jesu trinaest listića blende. To je neobično velik broj, a posljedica je vrlo okrugao neoštri dio slike. Zbog toga se objektiv koristi i kao portretni, ne samo kao makro, što je kod ovako velikog povećanja rijetko.

Sve je ručno: bez autofokusa, bez stabilizacije i bez elektronske veze s tijelom. Blendu postavljate prstenom, a uz snimku ne ostaje zapis o objektivu. Pri ovom povećanju to nije gubitak, jer se izoštrava pomicanjem cijelog fotoaparata prema predmetu, obično po makro klizaču.

U usporedbi sa stotkom iz iste obitelji ovaj je kraći i nešto lakši i izoštrava bliže, ali mu je radna udaljenost manja, pa lakše baca vlastitu sjenu na predmet. Oznaka APO označava apokromatsku korekciju koja uklanja obojane rubove oko kontrastnih prijelaza, a oni su na ovom povećanju najuočljiviji.

Za naprednog

Bajunet L je otvoren standard koji dijele Leica, Panasonic i Sigma, pa jedan primjerak pokriva tri sustava odjednom. Kod ručnog objektiva ta je prednost još izraženija nego kod elektronskog, jer nema upravljačkog programa koji bi se između marki ponašao različito. Razlike se svode na ono što pojedino tijelo nudi pri ručnom radu: uvećani prikaz, isticanje rubova oštrine i ručni upis žarišne duljine za stabilizaciju senzora.

Optička shema broji trinaest elemenata u deset skupina, otvor se kreće od f/2.8 do f/22, kut gledanja iznosi 27°, a najbliža udaljenost izoštravanja je 20,5 cm. Pokrivenost je puni kadar, masa 619 g, mjere 120 x 74 mm, promjer filtra 67 mm, a jamstvo traje 12 mjeseci.

Prema stotki iz iste obitelji razlike su male ali osjetne. Ova je kraća i lakša, 619 g naspram 638 g, i izoštrava bliže, na 20,5 cm umjesto na 24,7 cm. Bliže izoštravanje ujedno znači manju radnu udaljenost, pa objektiv lakše zaklanja svjetlo i lakše uplaši kukca. Tko radi u studiju, s predmetima koji ne bježe, tu razliku neće osjetiti kao gubitak.

Trinaest listića blende daje ovom modelu njegov karakter. Toliki broj drži otvor gotovo okruglim kroz cijeli raspon, pa svijetle točke u neoštrom dijelu ostaju okrugle i kad je blenda zatvorena. Na velikom povećanju te točke brzo postanu velike i oblik otvora se jasno vidi, a upravo zato ovaj model nalazi primjenu i u portretu, gdje su prijelazi u neoštro važniji od same oštrine.

Dubinska oštrina pri omjeru dva prema jedan mjeri se milimetrima, a često i desetinkama milimetra. Zatvaranje blende širi taj pojas, ali difrakcija ubrzo počinje gristi sitne detalje, pa krajnje vrijednosti raspona rijetko donose dobitak. Slaganje oštrine iz niza snimaka zato je uobičajen postupak, a ne posebna tehnika.

Rasvjeta je kod ovog posla veći problem od oštrine. Radna udaljenost je mala i objektiv često sam baca sjenu na predmet, pa su prstenasta ili dvostruka bljeskalica gotovo obavezne. Otvor f/2.8 tu ne pomaže jer se ionako radi na zatvorenoj blendi.

Prstena za stativ nema, pa se postava oslanja na navoj na tijelu. Stativ ili makro klizač nisu preporuka nego uvjet, osim uz bljeskalicu čiji kratki bljesak zamrzava pomak. Ravnotežu vrijedi provjeriti jer težište pada ispred oslonca, a titranje nakon svakog pomaka po klizaču najčešće upropasti niz snimaka za slaganje oštrine.

Za kadriranje prije samog snimanja prsten za izoštravanje ostaje koristan jer njime brzo nađete približnu ravninu oštrine. Kad je predmet u kadru, dalji posao preuzima klizač, a prsten se više ne dira kako se povećanje ne bi mijenjalo između pojedinih snimaka u nizu.

Opis prema materijalima proizvođača, prilagodio Cahayabox.