Laowa 65mm f/2.8 2x Ultra-Makro APO (Nikon Z)

Opis

Za početnika

Laowa 65mm f/2.8 2x Ultra Makro APO u izvedbi za Nikon Z objektiv je za format APS-C, i to treba naglasiti jer bajunet Z nose i tijela s punim kadrom. Ova izvedba namijenjena je tijelima s manjim senzorom u tom sustavu, dakle izvedbama oznake DX, a na tijelu s punim kadrom radit će u DX izrezu.

Povećanje je dvostruko, dakle omjer 2:1. Predmet se na senzor projicira dvaput veći nego što jest, što je dvostruko više od onoga što daje klasični makro objektiv omjera 1:1.

Na formatu APS-C žarišna duljina od 65 mm daje kadar sličan onome koji bi na punom kadru dao objektiv od približno 97 mm, dakle klasičnu makro perspektivu.

Sve je ručno: bez autofokusa, bez stabilizacije i bez elektronske veze s tijelom. Blendu postavljate prstenom, a uz snimku ne ostaje zapis o objektivu. Izoštrava se pomicanjem cijelog fotoaparata prema predmetu, obično po makro klizaču, pa autofokus ovdje ionako ne bi radio.

Ovo je najpovoljniji model u obitelji i uz najkraći među njima ujedno najlakši, pa je najjednostavniji ulaz u makro s povećanjem dvostruke veličine.

Oznaka APO označava apokromatsku korekciju koja uklanja ljubičaste i zelene rubove oko kontrastnih prijelaza. Na velikom povećanju takvi su rubovi najuočljiviji, pa je ta korekcija stvarna razlika u slici.

Za naprednog

Format treba razjasniti prije svega ostalog. Ovaj objektiv pokriva APS-C, a ne puni kadar, iako se postavlja na bajunet Z koji nose i tijela s velikim senzorom. Na tijelu s manjim senzorom, dakle izvedbi oznake DX, radi kako je i zamišljen. Na tijelu s punim kadrom radit će u DX izrezu: koristit ćete samo srednji dio senzora, a razlučivost snimke bit će manja nego što tijelo inače daje.

Optička shema broji četrnaest elemenata u deset skupina, blenda ima devet listića, otvor se kreće od f/2.8 do f/22, a kut gledanja iznosi 24,40°. Najbliža udaljenost izoštravanja je 17 cm i pri njoj se postiže puno povećanje. Masa je 335 g, mjere 100 x 57 mm, promjer filtra 52 mm, a jamstvo traje 12 mjeseci.

Preračunato na puni kadar, kut gledanja odgovara objektivu od približno 97 mm. To je blizu klasičnoj makro žarišnoj duljini, pa se kadar ponaša očekivano, a radna udaljenost ostaje takva da se svjetlo još da postaviti između prednjeg elementa i predmeta.

Dubinska oštrina pri omjeru dva prema jedan mjeri se milimetrima, a nerijetko i desetinkama milimetra. Zatvaranje blende širi taj pojas, ali difrakcija ubrzo počinje gristi sitne detalje, a na manjem senzoru se primijeti nešto ranije nego na punom kadru.

Slaganje oštrine iz niza snimaka zato je uobičajen postupak: fotoaparat se pomiče po klizaču u sitnim koracima, a snimke se poslije spajaju u jednu sliku s punom dubinom. Uvećani prikaz i isticanje rubova oštrine u elektronskom tražilu jedini su pouzdan način da potvrdite gdje je ravnina oštrine pala.

Rasvjeta je kod ovog posla veći problem od oštrine. Radna udaljenost je mala, pa objektiv često sam baca sjenu na predmet. Prstenasta ili dvostruka makro bljeskalica dio je osnovne postave, a ne dodatak.

Uz masu od 335 g postava ostaje uravnotežena i na manjim tijelima tog sustava. Prstena za stativ nema, no pri ovoj masi to nije problem jer težište ostaje blizu navoja na tijelu. Stativ ili makro klizač su ipak uvjet, osim uz bljeskalicu čiji kratki bljesak zamrzava pomak.

Devet listića blende drži otvor razmjerno okruglim i kad je zatvoren, što se vidi na svijetlim točkama u neoštrom dijelu slike. Na velikom povećanju te točke brzo postanu velike, pa svaka nepravilnost otvora dođe do izražaja.

Budući da elektronske veze nema, stabilizaciji senzora treba ručno upisati žarišnu duljinu ako tijelo to dopušta, inače ispravak radi s pogrešnom pretpostavkom i može odmoći više nego pomoći.

Opis prema materijalima proizvođača, prilagodio Cahayabox.