Laowa 58mm f/2.8 2x Ultra-Makro (Sony E)

Opis

Za početnika

Laowa 58mm f/2.8 2x Ultra Makro APO u izvedbi za Sony E postavlja se na bezrefleksna tijela tog sustava i pokriva puni kadar. Među modelima iste obitelji ovo je onaj s najširim kutom gledanja, pa uz predmet u kadar ulazi i dio okoline.

Povećanje je dvostruko, dakle omjer 2:1. Predmet se na senzor projicira dvaput veći nego što je u stvarnosti, što je dvostruko više od onoga što daje klasični makro objektiv omjera 1:1.

Širi kut mijenja samu zamisao snimke. Umjesto izolacije predmeta dobiva se prikaz predmeta u njegovom okruženju, zajedno s podlogom i onim što je iza njega. To je drugačiji pristup makru od onoga na koji su naviknuti korisnici duljih objektiva.

Cijena tog pristupa je radna udaljenost. U odnosu na svoju žarišnu duljinu ovaj model radi najbliže od svih u obitelji, pa najlakše baca vlastitu sjenu na predmet i najmanje je prikladan za plašljive kukce.

Sve je ručno: bez autofokusa, bez stabilizacije u objektivu i bez elektronske veze s tijelom. Blendu postavljate prstenom, a uz snimku ne ostaje zapis o objektivu. Izoštrava se pomicanjem cijelog fotoaparata prema predmetu, obično po makro klizaču, pa autofokus ovdje ionako ne bi radio.

Oznaka APO označava apokromatsku korekciju koja uklanja ljubičaste i zelene rubove oko kontrastnih prijelaza, a oni su na ovom povećanju najuočljiviji.

Za naprednog

Sustav Sony E ima najviše tijela na kojima ovaj objektiv može zaživjeti, pa je i najvjerojatnije mjesto na kojem će netko usporediti ovaj model s duljima iz iste obitelji. Razlika je jasna: kut gledanja od 40,90° najširi je u skupini, pa se predmet snima zajedno s okolinom umjesto da se iz nje izvlači. Tko traži klasičnu makro snimku na neutralnoj pozadini, ovaj model nije pravi izbor.

Optička shema broji četrnaest elemenata u jedanaest skupina, blenda ima trinaest listića, otvor se kreće od f/2.8 do f/22, a najbliža udaljenost izoštravanja je 18,5 cm. Pokrivenost je puni kadar, masa 595 g, mjere 117 x 67 mm, promjer filtra 67 mm, a jamstvo traje 12 mjeseci.

Na tijelima tog sustava s manjim senzorom objektiv radi bez ograničenja, ali daje uži izrez uz nepromijenjeno povećanje. Time se gubi upravo ono po čemu se izdvaja, dakle širina kadra, pa ga na takvom tijelu vrijedi birati samo ako vam je bliskost izoštravanja važnija od širine.

Najveći tehnički problem ovog modela je radna udaljenost. U odnosu na svoju žarišnu duljinu ona je najkraća u obitelji, pa prednji element dolazi vrlo blizu predmetu. Objektiv tada sam zaklanja svjetlo i baca sjenu preko onoga što snimate, a kukac koji bježi neće dočekati da se namjestite.

Rasvjeta je zato ovdje važnija nego kod duljih modela. Prstenasta ili dvostruka makro bljeskalica nije dodatak nego uvjet, a vrijedi razmisliti i o svjetlu sa strane kako sjena objektiva ne bi pala ravno na predmet.

Dubinska oštrina pri omjeru dva prema jedan mjeri se milimetrima, a nerijetko i desetinkama milimetra. Zatvaranje blende širi taj pojas, ali difrakcija ubrzo počinje gristi sitne detalje, pa se rijetko isplati ići do kraja raspona. Kod ovog modela to je posebno osjetljivo jer se s okolinom u kadru očekuje i nešto dubine u pozadini.

Slaganje oštrine iz niza snimaka zato je uobičajen postupak: fotoaparat se pomiče po klizaču u sitnim koracima, a snimke se poslije spajaju u jednu sliku s punom dubinom.

Trinaest listića blende drži otvor gotovo okruglim kroz cijeli raspon, pa svijetle točke u neoštrom dijelu ostaju okrugle i kad je blenda zatvorena. Kod objektiva koji u kadar namjerno pušta okolinu to je važnije nego kod onih koji predmet izdvajaju, jer se pozadina zaista vidi.

Prstena za stativ nema, pa se postava oslanja na navoj na tijelu. Stativ ili makro klizač nisu preporuka nego uvjet, osim uz bljeskalicu. Elektronske veze nema, pa stabilizaciji senzora treba ručno upisati žarišnu duljinu ako tijelo to dopušta.

Opis prema materijalima proizvođača, prilagodio Cahayabox.