Laowa 58mm f/2.8 2x Ultra-Makro (Nikon Z)

Opis

Za početnika

Laowa 58mm f/2.8 2x Ultra Makro APO u izvedbi za Nikon Z računat je za bezrefleksna tijela tog sustava i pokriva puni kadar. Među modelima iste obitelji izdvaja ga najširi kut gledanja, pa uz predmet u kadar ulazi i dio okoline u kojoj se nalazi.

Povećanje je dvostruko, dakle omjer 2:1. Predmet se na senzor projicira dvaput veći nego što jest, što je dvostruko više od onoga što daje klasični makro objektiv omjera 1:1.

Širi kut mijenja samu zamisao snimke. Umjesto izolacije predmeta dobiva se prikaz predmeta u njegovom okruženju, zajedno s podlogom i onim što je iza njega. Korisnicima duljih makro objektiva to je posve drugačiji način rada.

Cijena tog pristupa je radna udaljenost. U odnosu na svoju žarišnu duljinu ovaj model radi najbliže od svih u obitelji, pa najlakše baca vlastitu sjenu na predmet i najmanje je prikladan za plašljive kukce.

Sve je ručno: bez autofokusa, bez stabilizacije u objektivu i bez elektronske veze s tijelom. Blendu postavljate prstenom, a uz snimku ne ostaje zapis o objektivu. Izoštrava se pomicanjem cijelog fotoaparata prema predmetu, obično po makro klizaču.

Oznaka APO označava apokromatsku korekciju koja uklanja ljubičaste i zelene rubove oko kontrastnih prijelaza. Na ovom povećanju takvi su rubovi najuočljiviji, pa je to stvarna razlika u slici.

Za naprednog

U sustavu Z ovaj objektiv pokriva ulogu koju tvornička makro optika tog sustava ne pokriva. Kut gledanja od 40,90° najširi je u svojoj obitelji, pa se predmet snima zajedno s okolinom. Takva snimka gledatelju daje i mjesto radnje, a ne samo predmet izvučen iz konteksta, i upravo zbog toga se ovaj model bira svjesno, a ne kao zamjena za dulji.

Optička shema broji četrnaest elemenata u jedanaest skupina, blenda ima trinaest listića, otvor se kreće od f/2.8 do f/22, a najbliža udaljenost izoštravanja je 18,5 cm. Pokrivenost je puni kadar, masa 595 g, mjere 117 x 67 mm, promjer filtra 67 mm, a jamstvo traje 12 mjeseci.

Na tijelima tog sustava s manjim senzorom objektiv i dalje radi, samo daje uži izrez uz nepromijenjeno povećanje. Time se gubi upravo ono po čemu se ovaj model izdvaja, dakle širina kadra, pa ga na takvom tijelu vrijedi birati samo ako vam je bliskost izoštravanja važnija od širine.

Najveći tehnički problem ovog modela je radna udaljenost. U odnosu na svoju žarišnu duljinu ona je najkraća u obitelji, pa prednji element dolazi vrlo blizu predmetu. Objektiv tada sam zaklanja svjetlo i baca sjenu preko onoga što snimate, a kukac koji bježi neće dočekati da se namjestite.

Rasvjeta je zato ovdje važnija nego kod duljih modela. Prstenasta ili dvostruka makro bljeskalica nije dodatak nego uvjet, a vrijedi razmisliti i o svjetlu sa strane kako sjena objektiva ne bi pala ravno na predmet.

Dubinska oštrina pri omjeru dva prema jedan mjeri se milimetrima, a nerijetko i desetinkama milimetra. Zatvaranje blende širi taj pojas, ali difrakcija ubrzo počinje gristi sitne detalje. Kod ovog modela to je posebno osjetljivo jer se s okolinom u kadru očekuje i nešto dubine u pozadini.

Slaganje oštrine iz niza snimaka zato je uobičajen postupak: fotoaparat se pomiče po klizaču u sitnim koracima, a snimke se poslije spajaju u jednu sliku. Uvećani prikaz i isticanje rubova oštrine u elektronskom tražilu jedini su pouzdan način provjere.

Trinaest listića blende drži otvor gotovo okruglim kroz cijeli raspon, pa svijetle točke u neoštrom dijelu ostaju okrugle i kad je blenda zatvorena. Kod objektiva koji u kadar namjerno pušta okolinu to je važnije nego kod onih koji predmet izdvajaju.

Prstena za stativ nema, pa se postava oslanja na navoj na tijelu. Stativ ili makro klizač su uvjet, osim uz bljeskalicu. Elektronske veze nema, pa stabilizaciji senzora treba ručno upisati žarišnu duljinu ako tijelo to dopušta.

Opis prema materijalima proizvođača, prilagodio Cahayabox.