Laowa 12mm f/2.8 Zero-D (Pentax K)

Opis

Za početnika

Laowa 12mm f/2.8 Zero-D u izvedbi za Pentax K bajunet ide na Pentaxove zrcalne fotoaparate, uključujući tijela punog kadra. Dvanaest milimetara daje izrazito širok prizor, a oznaka Zero-D govori da ravne linije ostaju ravne, bez savijanja prema rubovima kadra.

Kut gledanja je 121,96 stupnjeva. Takva širina rješava prostorije u kojima se ne može odmaknuti, pročelja koja se s ulice ne mogu obuhvatiti i krajolik u kojem želite i prvi plan i cijelo nebo.

Otvor f/2.8 na ovoj žarišnoj duljini je rijetkost, jer su ultraširoki objektivi obično tamniji. Upravo je to razlog zašto ga ljudi uzimaju za snimanje zvijezda. Blenda se zatvara do f/22.

Najbliže izoštravanje je 18 cm, uz najveći omjer povećanja 1:5. Predmet u prvom planu možete dovesti vrlo blizu, a prizor iza njega ostaje širok.

Dimenzije su 74,8 x 82,8 mm, masa 609 g. Na Pentaxovu zrcalnom tijelu to je uravnotežen sklop koji se lako nosi. Prstena za stativ nema i nije potreban.

Navoja za filtar nema. Za polarizacijski ili ND filtar treba nosač za ploče 100x100 mm, dakle dodatna oprema koju treba planirati i nositi.

Stativ za dnevne kadrove nije nužan, ali za interijere i za nebo jest. Uz njega se isplati imati daljinski okidač ili odgodu okidanja, jer se često radi duljim vremenima.

Objektiv je posve ručan: bez autofokusa, bez stabilizacije i bez elektronske veze s tijelom. Blendu birate prstenom, a snimka neće nositi podatke o objektivu. Jamstvo je 36 mjeseci.

Za naprednog

Za Pentaxov sustav ponuda ultraširokih objektiva nikad nije bila velika, pa je ova izvedba jedan od rijetkih načina da se na zrcalnom Pentaxu dođe do ovako širokog kadra uz otvor f/2.8. Korisnici koji su ostali na tom sustavu inače su upućeni na starije modele ili na prilagodnike.

Jedna stvar je specifična za taj sustav. Pentaxova tijela imaju stabilizaciju u kućištu, a kod objektiva bez elektronske veze žarišnu duljinu obično treba upisati ručno u izborniku, inače tijelo ne zna s čime radi. Sam objektiv stabilizaciju nema, pa se kod duljih ekspozicija ionako oslanjate na stativ.

U odnosu na izvedbe za bezrefleksne bajunete, dakle Canon RF, Nikon Z, Sony E ili L, razlika je u načinu rada, a ne u optici. Bezrefleksno tijelo daje povećani prikaz sa senzora i isticanje rubova, što je kod ručnog izoštravanja na zvijezde velika pomoć. Na zrcalnom tijelu isti se posao radi kroz prikaz uživo i traži više strpljenja.

Postoji i kinematografska inačica iste optike, 12mm T2.9 Zero-D. Razlikuje se po kućištu, zupčanicima za slijedni fokus i skalama prilagođenima filmskom radu, ne po staklu, pa za fotografiju ne donosi prednost.

Prema modelima s pomakom iz iste ponude, 15mm f/4.5 R Zero-D Shift i 20mm f/4 Zero-D Shift, odnos je jasan. Dvanaestica je šira i osjetno svjetlija, ali nema pomak, pa okomice ostaju onakve kakvima ih tijelo vidi. Tko snima zgrade i želi ravne linije već pri snimanju, treba model s pomakom.

Svjetlosna jačina f/2.8 u praksi znači da ekspozicija za nebo može ostati kratka, pa zvijezde ostanu točke umjesto crtica, a osjetljivost ne mora ići do krajnjih vrijednosti. U tamnijim interijerima isti otvor daje slobodu da se snimi i bez stativa.

Izoštravanje je ručno i traži disciplinu. Beskonačnost se provjerava u povećanom prikazu na sjajnoj zvijezdi ili na udaljenom svjetlu, a ne postavlja se do kraja hoda prstena. Kad sjedne, prsten se više ne dira. Blenda se postavlja prstenom i ima sedam listića, za razliku od četrnaest kod modela s pomakom.

Granice:

• nema pomak, pa se okomice ispravljaju tek u obradi
• bez navoja za filtar, potreban je nosač za ploče 100x100 mm
• bez autofokusa, stabilizacije i elektronske veze, pa snimka ne nosi podatke o objektivu
• najbliže izoštravanje od 18 cm uz omjer 1:5 dopušta vrlo blizak prvi plan, ali to nije makro

Realno ga uzimaju fotografi interijera i arhitekture na Pentaxovim tijelima, fotografi noćnog neba i oni koji snimaju u tijesnim prostorima. Za svakodnevni rad kut je prezahtjevan.

Opis prema materijalima proizvođača, prilagodio Cahayabox.