Laowa 12mm f/2.8 Zero-D (L)

Opis

Za početnika

Izvedba objektiva Laowa 12mm f/2.8 Zero-D za L bajunet ide na tijela koja dijele taj spoj: Panasonicovu seriju S, Leicine SL fotoaparate i Sigmine bezrefleksne modele. Riječ je o ultraširokom objektivu za puni kadar, s oznakom Zero-D koja govori da ravne linije ostaju ravne i pri rubovima kadra.

Kut gledanja je 121,96 stupnjeva. Takva širina rješava prostorije u kojima se ne može odmaknuti, pročelja koja se s ulice ne mogu obuhvatiti i krajolik u kojem želite i prvi plan i cijelo nebo.

Otvor f/2.8 na ovoj širini je rijetkost, jer su ultraširoki objektivi obično tamniji. Upravo zbog njega objektiv završava u torbama ljudi koji snimaju zvijezde. Blenda se zatvara do f/22.

Najbliže izoštravanje je 18 cm uz najveći omjer povećanja 1:5, pa prvi plan možete dovesti vrlo blizu i zadržati širok prizor iza njega.

Dimenzije su 74,8 x 82,8 mm, masa 609 g. Na tijelima serije S ili SL sklop ostaje uravnotežen i lako se nosi. Prstena za stativ nema i nije potreban.

Navoja za filtar nema, pa filtri traže nosač za ploče 100x100 mm. To je dodatna oprema koju treba računati u trošak i nositi sa sobom.

Stativ danju nije nužan, ali za interijere i za nebo jest. Uz njega se isplati imati daljinski okidač ili odgodu okidanja, jer se često radi duljim vremenima.

Objektiv je posve ručan: bez autofokusa, bez stabilizacije i bez elektronske veze s tijelom. Blendu birate prstenom, a snimka neće nositi podatke o objektivu. Jamstvo je 36 mjeseci.

Za naprednog

L bajunet zajednički je za Panasonic, Leicu i Sigmu, pa jedan primjerak pokriva tijela triju proizvođača. Za nekoga tko drži više kućišta unutar istog spoja to je stvarna ušteda, jer se objektiv ne mora duplicirati ni prilagođavati, a pri prelasku s jedne marke na drugu ostaje u torbi.

Prema izvedbama za zrcalna tijela, dakle za Canon EF, Nikon F i Pentax K, razlika je u načinu rada, a ne u optici. Bezrefleksno tijelo daje povećani prikaz sa senzora i isticanje rubova, što je kod ručnog izoštravanja na zvijezde presudno. Izvedbe za zrcalne bajunete mogu se prilagodnikom staviti na L tijelo, ali to samo produljuje sklop i dodaje mjesto sa zračnošću.

Postoji i kinematografska inačica iste optike, 12mm T2.9 Zero-D. Razlikuje se po kućištu, zupčanicima za slijedni fokus i skalama prilagođenima filmskom radu, ne po staklu, pa za fotografiju ne donosi prednost.

Prema modelima s pomakom iz iste ponude, 15mm f/4.5 R Zero-D Shift i 20mm f/4 Zero-D Shift, razlika je načelna. Dvanaestica je šira i svjetlija, ali nema pomak, pa okomice ostaju onakvima kakvima ih tijelo vidi. Tko snima zgrade i traži ravne linije bez naknadne obrade, treba model s pomakom. Tko traži širinu i svjetlo, kod njih to neće naći.

Svjetlosna jačina f/2.8 na dvanaest milimetara u praksi znači kratke ekspozicije za nebo, prije nego zvijezde postanu crtice, i osjetljivost koja ne mora ići do krajnjih vrijednosti. Kod ultraširokih objektiva to nije uobičajeno, pa je to i glavni razlog za odabir ovog modela.

Izoštrava se isključivo rukom. Beskonačnost se provjerava u povećanom prikazu na sjajnoj zvijezdi ili na udaljenom svjetlu, a ne postavlja se do kraja hoda prstena. Kad sjedne, prsten se ne dira do kraja snimanja.

Blenda se postavlja prstenom i ima sedam listića, za razliku od četrnaest kod modela s pomakom, pa se rub blende u slici ocrtava drukčije.

Granice:

• nema pomak, pa se geometrija rješava tek u obradi uz gubitak rubova
• bez navoja za filtar, potreban je nosač za ploče 100x100 mm
• bez autofokusa, stabilizacije i elektronske veze, pa snimka ne nosi podatke o objektivu
• najbliže izoštravanje od 18 cm uz omjer 1:5 dopušta vrlo blizak prvi plan, ali to nije makro

Koristit će ga fotografi interijera i arhitekture na tijelima serije S ili SL, fotografi noćnog neba i ljudi koji snimaju u tijesnim prostorima. Za svakodnevni rad kut je prezahtjevan.

Opis prema materijalima proizvođača, prilagodio Cahayabox.