Nikon Z f Sepia

Opis

Za početnika

Nikon Z f Sepia nije poseban model, nego Nikon Z f u izvedbi s omotom boje sepije. Tijelo, senzor, izoštravanje i sve mogućnosti isti su kao kod osnovnog modela, razlikuje se samo boja kože kojom je kućište presvučeno. Nikon isti aparat nudi i u drugim bojama, pa izbor boje ne mijenja ništa u radu. Osnovni model i njegov opis nalaziš na stranici Nikon Z f.

Riječ je o bezrcalnom fotoaparatu punog kadra u kućištu koje izgleda kao Nikon iz sedamdesetih, s kotačićima za vrijeme ekspozicije i osjetljivost na gornjoj ploči. Ispod te vanjštine je moderna tehnika.

Senzor ima 24,5 megapiksela, stabilizacija u kućištu vrijedi oko osam stupnjeva ekspozicije, izoštravanje ima 273 točke i prepoznaje motiv, a aparat snima do 30 sličica u sekundi. Kućište je brtvljeno protiv prašine i vlage, teži 710 grama i tanko je, 49 mm dubine. Ekran je okretni.

Što treba znati prije kupnje:

• boja omota je jedina razlika prema osnovnom modelu, pa jamstvo, pribor i dodaci vrijede isto
• nema izražen hvat, pa s teškim teleobjektivom nije udobno, za to postoji dodatni hvat
• drugi utor za kartice je microSD, ne puni SD, pa sigurnosni zapis ide na sporiji medij
• uz tijelo trebaju objektiv s nastavkom Nikon Z, kartica SD standarda UHS-II i rezervna baterija EN-EL15c, jer tijelo daje oko 380 snimaka po punjenju

Za naprednog

Z f Sepia je izvedba Nikona Z f iz 2023. u kojoj je kućište presvučeno kožom boje sepije. To je jedina razlika. Nikon isti aparat prodaje i u drugim bojama omota, a tehničke oznake su iste, pa sve što vrijedi za osnovni model vrijedi i ovdje. Cjelovit opis osnovnog modela nalaziš na stranici Nikon Z f, a ovaj tekst ponavlja ono što je za odluku o kupnji najbitnije.

Senzor punog kadra ima 24,5 megapiksela, osjetljivost seže do ISO 64000, izoštravanje ima 273 točke s prepoznavanjem motiva, a aparat snima do 30 sličica u sekundi. Stabilizacija senzora vrijedi oko osam stupnjeva ekspozicije, što je najviša vrijednost među Nikonovim tijelima u ovom katalogu. Kućište mjeri 144 x 103 x 49 mm, teži 710 grama i brtvljeno je. Tražilo ima 3,69 milijuna točaka, ekran je okretni.

Usporedba s Nikonom Z6 III pokazuje kome koje tijelo odgovara. Oba imaju 24,5 megapiksela, oba su brtvljena i oba imaju stabilizaciju od oko osam stupnjeva ekspozicije. Z6 III snima do 60 sličica u sekundi umjesto 30, ima tražilo od 5,76 milijuna točaka umjesto 3,69, snima 6K pri 60 sličica u sekundi i zapisuje sirovi video u samo tijelo, čega kod Z f nema. Z f zauzvrat ima tanje kućište, 49 mm prema 74 mm dubine, i lakše je, 710 grama prema 760.

Usporedba s Nikonom Z5 II je bliža po namjeni. Z5 II ima isti broj piksela, istih 273 točke izoštravanja, isto ograničenje snimanja od 125 minuta i dva puna SD utora umjesto kombinacije SD i microSD. Lakši je, 700 grama prema 710. Ono što Z f nudi, a Z5 II ne, je rukovanje preko kotačića i jača stabilizacija, oko osam stupnjeva ekspozicije prema oko 7,5.

Specifikacije u kontekstu:

• Rukovanje: kotačići za vrijeme ekspozicije i osjetljivost na gornjoj ploči. Postavke se vide i kad je aparat ugašen.
• Kartice: jedan utor SD standarda UHS-II i jedan microSD. Sigurnosna kopija radi, ali na sporijem mediju, pa kod brzih nizova to postaje usko grlo.
• Video: 4K pri 60 sličica u sekundi, 10-bitna dubina i profil N-Log, uz ograničenje snimanja od 125 minuta. Nema zapisa sirovog videa u samo tijelo.
• Zvuk: priključci za mikrofon i za slušalice.
• Autonomija: oko 380 snimaka po punjenju s baterijom EN-EL15c.

Poznate granice. Ravna prednja ploča bez izraženog hvata je stvar ukusa, ali s teškim objektivom postaje neudobna. Drugi utor za microSD je kompromis koji se osjeti tek kad se radi u nizovima. Izvedbe u boji, uključujući ovu, obično se proizvode u manjim količinama, pa dostupnost zna biti neujednačena, a serviserima ponekad treba dulje za zamjenske dijelove omota. Ako ti je boja samo detalj, osnovni model u crnoj izvedbi ima jednake mogućnosti.

Opis prema materijalima proizvođača, prilagodio Cahayabox.