Nikon Coolpix P1100

Opis

Za početnika

Nikon Coolpix P1100 je fotoaparat s ugrađenim objektivom koji se ne skida. Njegova je jedina svrha doseg: objektiv ima 125 puta optičkog približavanja, što odgovara rasponu od 24 do 3000 mm na aparatu punog kadra. Time se snima Mjesec, ptice na drugom kraju jezera i avioni u zraku.

Senzor je malen, mjeri 6,2 x 4,6 mm i ima 16 megapiksela. Malen senzor je cijena koju plaćaš za takav doseg, jer bi objektiv s istim dosegom na velikom senzoru bio ogroman i težak. Posljedica je da snimke po slabom svjetlu nisu čiste kao kod većih aparata, pa je ovo prije svega aparat za dan.

Aparat ima elektroničko tražilo s oko 2360 tisuća točaka i okretni ekran od 3,2 inča. Snima do 7 sličica u sekundi, video ide do 4K pri 30 sličica u sekundi, a zapisuje i sirove datoteke. Stabilizacija je u objektivu i Nikon navodi dobitak do četiri stupnja ekspozicije.

Što treba znati prije kupnje:

• težak je 1415 grama i velik, 146,3 x 118,8 x 181,3 mm, dakle nije aparat za džep
• osjetljivost ide do ISO 6400, i to samo u ručnim načinima rada, pa noćna fotografija iz ruke nije njegova snaga
• na najvećem približavanju najbliža udaljenost izoštravanja je oko 7 metara
• kućište nije brtvljeno protiv prašine i vlage
• uz aparat trebaju SD kartica, stativ za snimanje na velikom približavanju i rezervna baterija EN-EL20a, jer daje oko 250 snimaka po punjenju

Za naprednog

Coolpix P1100 je iz 2025. i nastavlja Nikonov niz aparata s vrlo velikim dosegom. Objektiv ima 125 puta optičkog približavanja i žarišnu duljinu od 4,3 do 539 mm, što odgovara rasponu od 24 do 3000 mm na formatu 35 mm. Otvor blende ide od f/2,8 do f/8, a sklop ima 17 leća u 12 skupina, s pet leća oznake ED i jednom oznake super ED. Senzor je vrste 1/2,3 inča, mjeri 6,2 x 4,6 mm i daje 16 megapiksela.

Ovdje je bitno razumjeti odnos veličine senzora i dosega. Doseg od 3000 mm postiže se time što je senzor malen, pa objektiv može biti razmjerno kratak. Da bi se isti kut gledanja postigao na senzoru formata APS-C, kakav u ovom katalogu ima Nikon Z50 II, trebao bi objektiv od oko 2000 mm, kakav u praksi ne postoji u prijenosnom obliku. Cijena tog kompromisa je količina svjetla koju senzor prima: osjetljivost je po Nikonovoj specifikaciji ISO 100 do 1600 u većini načina rada, a vrijednosti 3200 i 6400 dostupne su tek u načinima P, S, A, M, U i u ručnom video načinu.

Usporedba s ostatkom kataloga ima smisla samo u jednom smjeru. Aparat s izmjenjivim objektivom daje bolju sliku po slabom svjetlu i veću razlučivost, ali ne daje doseg. P1100 nije zamjena za tijelo s objektivima, nego dodatak za posebnu vrstu snimanja. Njegova težina od 1415 grama je zapravo mala u odnosu na ono što bi trebalo da se isti doseg postigne klasičnom opremom, i to je jedini razlog zbog kojeg ovakav aparat postoji.

Specifikacije u kontekstu:

• Približavanje: 125 puta optički, do 3000 mm u mjeri formata 35 mm. Nikon navodi i način Dynamic Fine Zoom koji digitalno produljuje doseg do vrijednosti koja odgovara 6000 mm, te digitalno približavanje do četiri puta.
• Izoštravanje: mjerenje po kontrastu, bez prepoznavanja motiva. Na najvećem približavanju najbliža udaljenost izoštravanja je oko 7 metara, na najširem oko 30 centimetara, a u načinu za blizinu i do jednog centimetra.
• Stabilizacija: pomak leća u objektivu, uz elektroničku stabilizaciju u videu. Nikon navodi dobitak do četiri stupnja ekspozicije. Pri 3000 mm ni to nije dovoljno, pa stativ nije preporuka nego uvjet.
• Tražilo i ekran: elektroničko tražilo od 0,39 inča s oko 2360 tisuća točaka i okretni zaslon od 3,2 inča s oko 921 tisuću točaka. Tražilo je ovdje bitno, jer se pri velikom približavanju kadar iz ruke drži samo uz oslonac na oko.
• Zapis: sirove datoteke u Nikonovu formatu NRW uz JPEG, video 4K UHD pri 30 sličica u sekundi i Full HD do 60, uz ograničenje zapisa od 30 minuta. Postoji priključak za mikrofon, priključka za slušalice nema.
• Načini rada: poseban način za Mjesec i za promatranje ptica, snimanje s otvorenim zatvaračem do 60 sekundi i višestruka ekspozicija.

Poznate granice. Mali senzor je izvor svih ograničenja: šum se vidi rano, prostor za obradu je uzak, a mekoća na najvećem približavanju je fizika, ne greška. Otvor blende pada na f/8 pri punom dosegu, pa je potrebno puno svjetla. Kućište nije brtvljeno, a autonomija je oko 250 snimaka po punjenju s baterijom EN-EL20a. Izoštravanje po kontrastu je sporije od hibridnih sustava, pa ptica u letu ostaje težak motiv.

Kome ima smisla. Promatraču ptica, ljubitelju astronomije koji fotografira Mjesec i planete, i svakome tko snima udaljene motive na otvorenom po danu. Onome tko traži opću kvalitetu slike, rad po slabom svjetlu ili video, u istom katalogu stoje bolji izbori s izmjenjivim objektivom.

Opis prema materijalima proizvođača, prilagodio Cahayabox.